Molim vas recite mi što napraviti s mojim pijenjem kave. Trebam li je se
odreći, osloboditi ili mogu i dalje bezbrižno (očito) u tomu uživati?
Marina B.
Vaše pitanje, ovako kratko i ovako postavljeno, po sebi bi moglo
izgledati i manje bitnim, jer bi svaki vjernik zapravo trebao znati »što
mu je činiti« s pijenjem kave (ili nekih drugih napitaka). No, ako
možemo tumačiti, Vaše pitanje zapravo smjera nečemu dubljem i vjerojatno
ste (po)mislili da pijenje kave može postati i porok ili se pretvoriti u
svojevrsnu ovisnost, na vlastitu štetu i na štetu drugih.
Ovdje se ne želimo upuštati u psihološka tumačenja raznih ovisnosti,
nego svoj odgovor usmjeriti na crkveni nauk koji govori da ovisnost i
pretjerivanje nije ni po čemu dobro. Tako se, naprimjer, u Bibliji ne
spominje da je zabranjeno piti, primjerice, vino, ali pijanstvo, dakle
neumjereno korištenje alkoholnih pića - to se osuđuje.
Što se tiče pijenja kave ili drugih napitaka, Biblija ne ističe nikakvo
ograničenje, premda se o pretjerivanju može govoriti u okviru činjenice
da može štetiti zdravlju. A Crkva uči da su »život i tjelesno zdravlje
dragocjeni Božji darovi«, te ističe da ih treba razumno njegovati,
obazirući se na potrebe drugih i na opće dobro. Krepost pak umjerenosti
čovjeka čini otvorenim i raspoloživim da izbjegava svakovrsno
pretjerivanje, kao i zloporabu jela, alkohola, duhana i lijekova.
Sjetilnost - o čemu govori deseta Božja zapovijed - čovjeka često navodi
da želi ugodne stvari (koje nema): »Tako željeti jesti kad smo gladni,
ili ugrijati se kad nam je hladno. Te su želje same u sebi dobre; ali
često ne ostaju u granicama razuma; gone nas da nepravedno žudimo za
onim što nam ne pripada, nego pripada ili se duguje drugomu« (KKC,
2535). Stoga deseta zapovijed zabranjuje pohlepu, želju za neumjerenim
prisvajanjem zemaljskih dobara; zabranjuje neurednu gramzivost što
nastaje iz neuredne želje srca. Neuredna želja srca može čovjeka odvesti
i u lijenost, u želju da »stalno ispija kave«, te da ne posvećuje
dovoljno vremena drugim stvarima potrebnima za život. Tako se može
dogoditi da čovjek zanemari i svoje obveze, te na taj način naškodi sebi
i drugima. Takvo »uživanje« u kavi zapravo bi bilo grijeh i valjalo bi
ga ispovjediti kao i ostale grijehe »ovisnosti«: o alkoholu, kocki,
igrama na sreću...
Glas Koncila, broj 42 (1739), 21.10.2007.
Nema komentara:
Objavi komentar