Transseksualci i Crkva

Pročitao sam u jednom vašem starom broju članak: »Što Crkva misli o transseksualnosti«. Naime, ja sam transseksualac, rođen u ženskom tijelu, ali sam operacijama to promijenio i sad su mi svi dokumenti normalno u muškom rodu. Po tome što sam pročitao, Crkva od takvih ljudi očekuje da to prihvate kao činjenicu, da se pomire s time i ništa ne mijenjaju jer bi to bio grijeh. Ja vas pitam zašto je to grijeh ako čovjek pokuša ostvariti sebe i napokon postati ono što cijeli život osjeća? Zašto je grijeh ako čovjek želi postati sretan, a ne radi štetu nikom drugome? Ja sam vjernik, katolik, odgajan sam u katoličkom duhu, vjerujem u Boga i Isusa i mislim da nisam loš čovjek jer zbilja nikome ne želim zlo. Imam i sve sakramente, ali mi glase na žensko ime. Ali zbog čega sam u očima Crkve ja sad negativac? Možda sam veći vjernik od puno onih koji nemaju taj problem... ali njih nitko ne osuđuje. Sada napokon mogu biti sretan i tako usrećiti druge ljude, jer ako čovjek nije sretan sam sa sobom, kako da podari nekome drugome osmijeh na lice? Vjera mi je bitna, sastavni dio mog života.

Čitatelj

Pokušavajući razumjeti Vašu životnu dramu, kako smo već pisali u odgovoru na koji se pozivate, još jednom ističemo da Crkva nastoji svakome svome vjerniku biti majka i tješiteljica. No, ona nije vlasna mijenjati Božje i prirodne zakone, ni na jednome području, pa tako ni na moralnome. Današnja medicina, kao i druge znanosti i znanstvene grane, doista može ostvariti puno toga, no nisu sva postignuća ljudskoga intelekta ujedno i moralno prihvatljiva. Zato se ta postignuća ne mogu »automatizmom« prenijeti i na moralno područje, pa reći kako je sve što je moguće ujedno i moralno. Upravo je na to upozoravao naš članak u kojemu je na više mjesta istaknuto da Crkva ne odbacuje niti ne osuđuje nijednoga čovjeka, već osuđuje ljudske pogreške i čovjekove grijehe.

Voljeli bismo kada biste u tom kontekstu gledali na cjelovitost našega odgovora koji govori o dramatičnosti i težini stanja transseksualnih osoba, ali istodobno upozorava da spolnost i genitalnost nisu iste vrijednosti, te da je »spolnost« u čovjeku temeljna sila koja djeluje cijeli život i da se ne može svesti na »genitalnost«. Preporučujemo da o svemu ozbiljno porazgovarate i sa svojim župnikom kako bi Vam on mogao objasniti i pastoralni stav Crkve koja Vas ni u kojem slučaju kao Božje dijete ne odbacuje.

Glas Koncila, broj 25 (1774), 22.6.2008.