Je li pušenje grijeh ili nije? Uzmite u obzir da sve više mladih
svećenika počinje pušiti (iz dosade, užitka ili zbog samoranjavanja).
Naše tijelo hram je Duha Svetoga, posebno tijelo svećenika, zar ne? A vi
šutite, šutite...
Vaša redovna čitateljica
Pa, ne šutimo baš. Naprotiv, pokušavamo odgovoriti na što je više pisama
naših čitatelja moguće, pa je tako i Vaše došlo »na red«.
Različiti su oblici ovisnosti danas, a među njih spada i ovisnost o
pušenju, zapravo nikotinu. Kako je poznato, nikotin šteti ljudskome
zdravlju, a osim toga pušenje donosi i materijalne troškove pojedincima i
obiteljima, a i cijelim društvima. Sve to, kada se raspravlja o
pušenju, ne smije se nikako zanemariti. Dobro je znati i to da je
časopis »New Scientist« u prosincu 2004. objavio istraživanje prof.
Lawrenca Whalleya i njegove ekipe s Odsjeka za mentalno zdravlje
Sveučilišta u Aberdeenu koji tvrde da pušenje ne samo da šteti zdravlju,
nego je loše i za mozak.
Ta škotska studija, po pisanju i hrvatskih medija, pratila je kognitivne
sposobnosti 465 ljudi kroz 60 godina, a istraživanje je pokazalo da
pušenje ipak pridonosi smanjenju kognitivnih funkcija jer ono vitalne
organe - kao što su i pluća i mozak - izlaže oksidacijskom stresu. O
opasnostima koje vrebaju iz primamljive cigarete medicina često
upozorava, ističući da se ljudski organizam vrlo brzo navikava na duhan
iako je duhan jedan od najintenzivnijih otrova. Osim nikotina, duhan
sadrži oko 600 drugih otrovnih materija. Pušenje štetno utječe na mnoge
organe, ali pušači, čak i kad su svjesni toga, ne odustaju lako od tog
zadovoljstva koje liči na pravi ritual za »umirivanje nervoze«.
Prema podacima iz 2000. godine, u Hrvatskoj godišnje od posljedica
pušenja ranije umire između 11.000 i 12.000 osoba. Mogućnost oboljenja
od raka u izravnoj je vezi s brojem popušenih cigareta. Duhanski dim
jednako je štetan i za nepušače koji borave u istim prostorijama s
pušačima. Troškovi liječenja pušača mnogo su veći od financijske dobiti
koju država ostvaruje prodajom duhana i njegovih prerađevina. U
razvijenim zemljama odvikavanju od pušenja pridonosi društveno ozračje
koje na pušenje gleda kao na nešto sramotno. U našoj sredini pušenje je
nažalost prihvaćeno kao - norma ponašanja. A pušenje je zapravo - kao
rizično ponašanje - u sukobu s vrijednostima ljudskoga života i
zdravlja. Može imati teške posljedice na duševnoj i vjerskoj razini
osobe. Ugrožavanje drugih ljudi pušenjem nosi u sebi moralnu odgovornost
svakog pušača.
No, nije dovoljno samo upozoravati na valjane objektivne norme, po
kojima slobodno ustvrdimo da je težak ćudoredni nered trovanje svoga
tijela i duha nerazumnim i neumjerenim uživanjem nikotina. Takva norma
mogla bi, s jedne strane, dovesti do nepravednog moralizma naspram
pojedinaca, a s druge bi mogla pridonijeti bijegu od šire socijalne
odgovornosti, ako bismo se time htjeli zadovoljiti. Naime, smatramo da
se upućivanje na samoodgovornost svih pušača, ipak pravilno nadopunjava
zahtjevom za odgovarajućim odgojem za sučovječnost i samosvladavanje.
Zato bi se svi prvo trebali brinuti oko prevencije, kako bi mladi ljudi -
koji upravo u toj dobi »uče pušiti« - u odrastanju znali ispravno
koristiti svoju slobodu. Mnoge osobe koje utječu na mlade javno često
puše i besplatno reklamiraju pušenje, te se ne smiju zanemariti niti ti
čimbenici koji pogoduju nastanku pušenja kao što su imitiranje i
identifikacija s odraslima, niske cijene cigareta i njihova dostupnost,
pritisak grupe, izloženost marketingu i slična.
Pušenje, kao i ostale čovjekove zle sklonosti, nastale su od istočnog
grijeha. O pušenju se govori pod grijehom neumjerenosti i moglo bi se
reći da neumjerenost u pušenju slabi čovjekovu volju i razvija egoizam.
Iako se nikom ne može zabraniti pušenje, treba govoriti o toj štetnoj
navici koja, kada šteti zdravlju, prelazi u grijeh. Zapravo bi krepost
umjerenosti trebala čovjeka raspoložiti da izbjegne svakovrsno
pretjerivanje: zloporabu jela, alkohola, duhana i lijekova.
Glas Koncila, broj 3 (1595), 16.1.2005.
Nema komentara:
Objavi komentar