Molim vas da mi odgovorite na što se odnosi Božja zapovijed »ne poželi
tuđega ženidbenog druga«. Odnosi li se samo na osobe u braku? Što je s
udovcima/udovicama? Prestaju li oni biti ženidbeni drug smrću svoga
bračnog druga? Što je s rastavljenima? Što je s osobama koje su u vezi,
bilo izvanbračnoj ili predbračnoj?
Čitatelj iz Zadra
Deveta Božja zapovijed protivi se i zabranjuje prije svega požudu, te se
temelji na svetopisamskim tekstovima iz Knjige Izlaska: »Ne poželi kuće
bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni
sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što
pripada bližnjemu tvome!« (Izl 20, 17), te na Isusovoj jasnoj opomeni:
»Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu«
(Mt 5, 28). Riječ je dakle o kontroli požude, bez obzira na bračno ili
kakvo drugo stanje osobe koju bi netko nekontroliranom požudom, oblikom
žestoke čovjekove želje, pretvarao u »stvar«, u »predmet«, a zapravo je
posljedica neposluha prvoga grijeha. Požuda unosi »nered u moralne
čovjekove sposobnosti i, premda u samoj sebi nije grijeh, čovjeka čini
sklonim grijehu«, uči Katekizam Katoličke Crkve (br. 2515). Borba protiv
tjelesne požude prolazi kroz čišćenje srca i vježbanje umjerenosti, o
kojoj je Isus govorio u svome Govoru na gori: »Blago čistima srcem: oni
će Boga gledati« (Mt 5, 8). Čistoća srca je preduvjet za gledanje. Već
odsada daje nam da vidimo kako Bog vidi, da drugoga primamo kao
»bližnjega«; omogućuje nam da u ljudskom tijelu, svojem i bližnjega,
vidimo hram Duha Svetoga kojega treba poštivati.
Što se pak sviđanja i plemenitog osjećaja ljubavi prema nekom udovcu ili
udovici tiče, jasno je da su oni sposobni za sklapanje novoga,
kršćanskog braka ukoliko su osjećaji uzajamni, dok to isto ne vrijedi za
ostale slučajeve koje navodite koje, kao što znate, Crkva ne prihvaća.
Glas Koncila, broj 11 (1708), 18.3.2007.
Nema komentara:
Objavi komentar