Moja osamnaestogodišnja kći ima zdravstvenih poteškoća. Naime, ona ima
hormonski poremećaj, neredovite cikluse i cistične jajnike. Nakon
bolničkih pregleda i pretraga, kao terapija liječenja ponuđene su joj
antibebi-pilule.
Kao praktična vjernica, ja sam protiv antibebi-pilula (kako nas i uči
Crkva) ako su namijenjene protiv začeća. Ali, ovo nije taj slučaj, već
bi te pilule trebale pomoći u regulaciji hormona i mjesečnog ciklusa,
tj. za liječenje toga poremećaja. Hoćemo li pogriješiti ako ipak
odlučimo uzeti taj oblik liječenja? Drugi oblik liječenja liječnici nam
ne nude - to je jedini. Pomozite mi da riješim taj problem bez grižnje
savjesti.
Zabrinuta majka iz Zagreba
Na Vaše je pitanje doista teško dati odgovor jer si i mi, ponajprije,
postavljamo pitanje: zašto je liječnik Vama i Vašoj kćeri lijek nazvao
»antibebi-pilulama«, kada Vam je prepisivao lijek kojim se, zapravo,
liječi njezina bolest? Vaše su nakane pri tome jasne i, možemo reći,
čiste: cilj liječenja nije nikako sprečavanje začeća i trudnoće, već
ozdravljenje Vaše kćeri koja je bolesna. Riječ je, dakle, o pozitivnom i
aktivnom pristupu liječenju bolesti, premda ne možemo sa sigurnošću
tvrditi da je jedini način liječenja bolesti Vaše kćeri onaj koji su Vam
predložili spomenuti liječnici. Zato Vam savjetujemo da čujete i drugo
liječničko mišljenje, ako još niste, jer mi ne možemo znati je li to
jedina medicinski moguća i prihvatljiva terapija. Ako gledamo šire, i
moralno-teološki, onda se mora reći da mnogi ozbiljni moralni teolozi u
svojem razmišljanju, kako navodi i naš moralist dr. Ivan Fuček, idu
prema tome da u nekim slučajevima »kontraceptiv nije više kontraceptiv
jer je njegov moralni objekt s posve drugom svrhom«, tj. jedino moguće
sredstvo samoobrane. Premda dr. Fuček piše u drugome kontekstu (u
kontekstu nasilja nad ženama), njegova se ozbiljna i duboka razmišljanja
mogu primijeniti i na Vaš slučaj, jer ni kod liječenja bolesti Vaše
kćeri nije riječ o »svojevoljnom otklonu začeća djeteta«. Pitanje, kako
kaže, zadire u opći etičko-moralni problem: Je li uporaba kontreceptivne
pilule (ili nekoga drugog kontraceptiva) uvijek i svagdje apsolutno
nedopuštena da zapriječi ovulatorni proces? U nekim prilikama koje
navodi - kao što su npr. zaštita žene od posljedice nasilja - prema
njegovu pisanju, mnogi ugledni teolozi, među kojima i o. Franz Hürth,
potvrđivali su »moralnu dopuštenost«, a argument se temeljio na
»filozofsko-antropološkim uvjetima 'zakonite obrane protiv nepravedna
napadača'«.
Ako na bolest Vaše kćeri gledamo kao na »nepravedna napadača« i ako
isključimo sve druge mogućnosti liječenja, onda bi se i u njezinu
slučaju moglo govoriti o »moralnoj dopuštenosti« upotrebe lijeka (!)
koji joj je liječnik preporučio. Ovdje »moralni objekt« ovoga sredstva
(pilule ili kontraceptiva) nije čin kontracepcije, kako ispravno
zaključujete, već je - zaštita od teških posljedica bolesti. O. Fuček
dobro tumači da nisu »okolnosti« te koje mijenjaju moralnost uporabe
kontraceptiva (kako bi htjeli »proporcionalisti«), »nego se radi o novom
moralnom objektu«: o pravednom i nužnom liječenju, u kojemu se ne ide
za kontracepcijom kao takvom (i moralno neprihvatljivom), već se ide
»protiv« posljedica neželjene bolesti. »A to - s obzirom na nov moralni
objekt - mijenja definiciju kontraceptiv; on više nije 'kontraceptiv',
nego jedino nužno obrambeno sredstvo protiv posljedica« neželjene
bolesti.
Treba, dakle, razlikovati »kontraceptiv« od »sredstva za liječenje«, to
jest lijeka. Ako je ovdje, kako Vi navodite, »antibebi-pilula« jedino
sredstvo za liječenje Vaše kćeri, onda bi se moglo reći da »kontraceptiv
više nije kontraceptiv«, a Vaša kći ima pravo na liječenje svoje
bolesti. Mislimo da ona ima pravo isključiti neželjeni učinak, pa i u
ovome kontekstu možemo iskoristiti razmišljanje o. Fučeka: »Jasno je da u
tom slučaju nismo sučelice svojevoljnom kontraceptivnom izboru.
Gledajući moralni objekt, radi se o zakonitu izboru obrane od neželjenih
i škodljivih posljedica agresije na vlastito tijelo.«
Zašto nedjelja, a ne subota?
Mi slavimo nedjelju kao dan Gospodnji, jer je Isus uskrsnuo u nedjelju.
Mnogi slave subotu kao dan Gospodnji, jer je Bog završio stvaranje i
subotu je odredio kao dan odmora. Zašto se i mi toga ne držimo, unatoč
tomu što je ta zapovijed dana u Staromu zavjetu, ali Bog je uvijek isti?
Znam da većina vjernika tako ne razmišlja - odnosno uopće ne razmišlja.
No, Bog nam je dao razum da razmišljamo, iako to možemo samo do
određene granice.
Z. L., Varaždin
»Crkva svetkuje vazmeno otajstvo svakog osmog dana, koji se s pravom
naziva danom Gospodnjim ili nedjeljom. To biva prema apostolskoj predaji
koja potječe od samoga dana uskrsnuća Kristova«, piše u konstituciji o
liturgiji Drugoga vatikanskog koncila »Sacrosanctum concilium«. U samome
tom dijelu dokumenta već je i odgovor na Vaše pitanje: Crkva nije
»dokinula« starozavjetnu Božju odredbu o danu odmora i danu Gospodnjem,
već je tumači u duhu Svetoga pisma, ali i tradicije, to jest crkvene
predaje, pa nedjelju - dan Kristova uskrsnuća doživljava u isti mah kao
»prvi dan tjedna«, spomen-čin prvoga dana stvaranja, i »osmi dan« u koji
Krist, poslije »počinka« velike subote, započinje dan »što ga učini
Gospodin«, »dan koji ne poznaje zalaza« (usp. KKC 1166).
Glas Koncila, broj 12 (1709), 21.3.2007.
Nema komentara:
Objavi komentar