U braku sam već tri mjeseca, a od prvih dana imali smo razne svađe, što
zbog njegova ponosa, što zbog dokazivanja njegove muškosti. Često mi u
svađi kaže: »Tko si ti, ja sam muško, ja ima da odlučujem o svemu, a ti
samo da daješ svoj doprinos i mišljenje.« Nikada ne zna prvi popustiti u
svađi, svaki put me slomi do suza i onda mi predbacuje za njih i kaže
da su mu »već preko glave«. Zahtijeva od mene da učinim sve što on kaže,
a ako ne učinim, onda mu nije po volji. Predbacuje mi što mi smeta da
on izlazi s prijateljima, a ja da sjedim u kući jer ja »kao žensko«, po
njegovu, nemam nikakva prava izlaziti bez njega. Ne znam kako da
kontroliram taj njegov ponos, jer konstantno mi ponavlja kako mu je
ponos najbitniji, a onda naš brak. Molim vas da mi date neki savjet, jer
imam osjećaj da počinjem gubiti snagu i da ću ovaj brak privesti kraju
zbog njegova ponosa.
Vaša čitateljica
Vrlo je simptomatično u Vašem pismu da nakon samo tri mjeseca braka
mislite da ste »već« tri mjeseca u braku, kao da je riječ o »cijeloj
vječnosti«. A zapravo je riječ tek o početku zajedničkoga života u
kojemu bi i Vas i Vašega supruga trebalo čekati još puno lijepih
zajedničkih, obiteljskih i bračnih trenutaka. Ako ispravno prosuđujemo
iz Vašega pisma, onda možemo reći da je za Vas razočaravajuća zapravo i
sama činjenica da niste dobro upoznali svoga supruga prije braka, to
jest da on nije pokazao svoje »pravo lice«. Teško nam je i povjerovati
da biste stupili u brak u kojemu samo nakon tri mjeseca, kako pišete,
počinjete »gubiti snagu« i kanite ga čak »privesti kraju«. Ako, s jedne
strane, možemo reći da niste dovoljno dobro upoznali svoga supruga, onda
Vaš suprug očito nije shvatio da je brak po sebi velika vrijednost i da
u njemu oba supružnika imaju isto dostojanstvo, jednaku slobodu i
jednaku odgovornost. Njegova prava u tom odnosu nisu veća u odnosu na
Vaša, a jednako tako i njegova odgovornost za ljepotu bračnoga života,
pa i očuvanje braka, jednaka je Vašoj.
On, stupajući u brak, nema pravo misliti da je »povlašten« ni u kojem
smislu. Sveto nas pismo uči da je brak nešto najsvetije i najljepše jer
dvoje ljudi postaju jedno, a Crkva na brak analoški gleda kao na odnos
samoga Krista i njegove zaručnice, Crkve. »Krist Gospodin uzdigao je na
dostojanstvo sakramenta ženidbeni savez među krštenima, kojim muška
osoba i ženska osoba međusobno uspostavljaju zajednicu svega života po
svojoj naravi usmjerenu k dobru supruga te k rađanju i odgajanju
potomstva.« Zato je brak svet i zato je brak sakrament. »Ženidbeni vez
muškarca i žene je nerazrješiv - sam Bog ga je sklopio. 'Što, dakle, Bog
združi, čovjek neka ne rastavlja'«, uči Katekizam Katoličke Crkve.
Budući da je Bog stvorio i muškarca i ženu, njihova uzajamna ljubav
postaje slikom posvemašnje i neprolazne ljubavi kojom Bog ljubi čovjeka.
Ta je ljubav nešto dobro i Bog je blagoslivlja, jer Sveto pismo
potvrđuje da su muškarac i žena stvoreni jedno za drugo: »Nije dobro da
čovjek bude sam. Žena, 'meso od mesa njegova', njemu sučelice, njemu
jednaka i sasvim bliska, darovana mu je od Boga kao 'pomoć',
predstavljajući tako Boga od kojega nam dolazi pomoć. Stoga će muškarac
ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu, i bit će njih dvoje jedno
tijelo. Da to znači neprolazno jedinstvo njihovih dvaju bića, sam
Gospodin pokazuje podsjećajući kakav je bio 'u početku' Stvoriteljev
naum: 'Tako više nisu dvoje nego jedno tijelo« (KKC 1605).
Zbog dostojanstva i ljepote braka Crkva upozorava da se zaručnici prije
nego se odluče za taj životni korak - to jest za stupanje u brak -
moraju dobro upoznati, te preporučuje da se u brak ne stupa
»navrat-nanos«. Jeste li Vi učinili tako, ne znamo. No, čini nam se da
si niste ostavili dovoljno vremena za upoznavanje sa svojim suprugom, pa
neka važna pitanja rješavate sada u braku. Kako biste životni put
olakšali i sebi i njemu i kako bi Vam brak doista bio ne samo »uspješan«
nego i lijep i blagoslovljen, preporučujemo Vam da iskreno razgovarate
sa suprugom o svemu. Ako je moguće, otiđite zajedno s njime i što prije
svome župniku. On će Vas vjerojatno uputiti u najbliže obiteljsko
biskupijsko savjetovalište. Crkveni zakon, naime, pastoralnu brigu ne
samo za sklapanje ženidbe nego i za njezino očuvanje smatra bitnom i
obveznom za sve pastire te ističe da su i »pastiri duša obvezni brinuti
se da vlastita crkvena zajednica pruža vjernicima pomoć kojom se
ženidbeni stalež održava u kršćanskom duhu i napreduje u savršenosti.«
A očito je da Vam treba i ljudska i stručna potpora i pomoć, te je
potražite što prije kako se nerazumijevanje i neslaganje između Vas i
Vašega supruga ne bi produbljivalo a rane bivale sve dublje, pa će ih
biti i teže zaliječiti. Mislimo da nije potrebno i da ne biste smjeli
nikako »baciti koplje u trnje«, da nije potrebno ono što ste tek
započeli »privesti kraju«, nego je Vašem braku potreban otvoren i iskren
odnos u kojemu će Vaš suprug naučiti poštivati neke temeljne istine o
braku, a Vas prihvatiti i prihvaćati, svakoga dana, kao sebi
jednakovrijednu i vrijednu njegove ljubavi. A ta ljubav, koja postaje
uzajamna i uzvraćena, pronalazi onda načina da iziđe i iz onih kriza
koje stoje svakoga dana pred bračnim partnerima. I kroz krize se bračna
ljubav »brusi«, a u svakodnevnom se odnosu uči ljubiti i prihvaćati
drugoga onakvim kakav jest, sa svim vrlinama i manama, ali uvijek u
uzajamnom poštivanju u kojemu nijedan supružnik za sebe ne smije
smatrati da je »glavni« i nametati svoje jednostrano i neprihvatljivo
razmišljanje kao što to čini Vaš suprug.
Glas Koncila, Broj 51-52 (1748-1749), BOŽIĆ, 2007.
Nema komentara:
Objavi komentar