Imam 22 godine i u vezi sam s dečkom dvije i pol godine. Razmišljamo o
braku i osnivanju obitelji, ali nas mnogo toga razlikuje i na neki način
razdvaja. Navike, načini odgoja, ponašanje... Zaista se volimo više od
ičega na svijetu i želimo jednoga dana svoju obitelj. Zanima me komu se
možemo obratiti za razgovor, da vidimo tko gdje griješi - savjetniku,
psihijatru... bilo kome. Ne želimo stupiti u brak dok postoje razlike
među nama, a teško nam je budući da smo još mladi, sami riješiti neke
probleme koji su na neki način jednome bitniji, a drugome ne toliko.
Vaša čitateljica
Vaša su razmišljanja vrlo trijezna i pokazuju da o svome budućem životu s
mladićem kojega volite želite ozbiljno promišljati. I dobro je da
uviđate da se razlikujete, da niste »isti«, da vas neke stvari čak i
razdvajaju - navike, načini odgoja, ponašanje. Hrabro kažete da ne
želite u brak dok postoje razlike među vama, i želite raditi na
ublažavanju, ili čak uklanjanju tih razlika. Brak doista treba shvaćati
kao »zajednicu života« - on je za cijeli život - i za tu se zajednicu
treba i dobro pripremiti. Ljudi se i za manje važne stvari u životu žele
dobro pripremiti: turisti prije putovanja na nova odredišta, sportaši
prije svake utakmice...
Na dobru pripremu za brak potiče i Crkva, a vjerojatno Vam o tome govore
i Vaši roditelji, jer se i njih potiče da svoju djecu, osobito u krilu
njihovih obitelji, prikladno i na vrijeme pouče o dostojanstvu bračne
ljubavi, o njezinoj zadaći i njezinim izrazima, kako bi, odgojeni u
poštivanju čistoće, mogli u pravo doba »prijeći iz časnog zaručništva u
brak«. Zato je i dobro da se, unatoč snažnoj ljubavi koju osjećate za
svojega mladića i on za Vas »ne zalijećete« i o svemu dobro razmislite,
pa da se i posavjetujete.
Naime, nekada su se u patrijarhalnim tradicijama brakovi dogovarali u
obiteljima, a mladi su se rijetko međusobno viđali. Danas je to drukčije
i svatko sam odabire budućega životnog partnera, te taj izbor i hoće
izvršiti na temelju dobroga poznavanja osobe. Za odabir »baš te osobe«,
dakako, glavni je motiv - ljubav. Zato se i na nov način pred svakoga
tko razmišlja o braku postavlja i problem predbračnog upoznavanja,
»hodanja«, doba zaručništva. Sve to vrijeme doista mora služiti što
boljemu međusobnom upoznavanju i zbližavanju, jer će u braku žena i
muškarac zajednički dijeliti sve, i dobre i loše dane. Dakako, mladi
koji se sastaju i »hodaju« misleći na buduću ženidbu, čine to svjesno i s
puno odgovornosti. Najvažnije je: priprava za brak, za ženidbu, mora
biti »istinita«. Baš onako kako i Vi insistirate: ne smiju se izazivati
lažna očekivanja niti davati lažna obećanja. To se odnosi na sve - na
sam odnos, na izražavanja osjećaja, razmišljanja i životne stavove, na
ponašanja - jer se i to može shvatiti kao obećanje i poticati pogrešna
očekivanja. Ne možete očekivati da će se netko promijeniti - u ponašanju
i stavovima - tek kada uđe u brak. Na promjenama se mora raditi - ako
je u pitanju prava ljubav - prije braka. Jer, brak je »plemenito
zvanje«. Zato se na njega treba i - plemenito pripremiti. Brak ima
»naravno dostojanstvo« i »izvanrednu vrijednost«, uči Drugi vatikanski
koncil.
Stojeći pred tim zvanjem, svaki kršćanin mora se ispitati je li pozvan
za ženidbu i ima li za to potrebna svojstva. Jednako tako, mora
razmišljati o tome hoće li u brak upravo s onom djevojkom ili mladićem s
kojim je u vezi. Glavni kriteriji za izbor ne smiju biti bogatstvo,
društveni ugled ili tjelesna ljepota, nego svojstva koja potiču nadu u
vjernu ljubav, u uzajamno poštivanje savjesti i u slobodu od svake
moguće manipulacije kojom bi se skučivala unutarnja sloboda i napose
sloboda savjesti. Za brak ili ženidbu kao zvanje najvažnije je pitanje,
dakako, hoće li partner biti ili neće biti - dobar roditelj željenoj
djeci. Brak ili ženidbu kao sakrament valja gledati u tom svjetlu: dvoje
postaju jedno tijelo, jedno u zajedništvu života i ljubavi - uzajamno
se pomažući svojom komplementarnošću i recipročnošću. Zaručnici prije
braka, kao i supružnici u braku moraju si iskazivati uzajamnu ljubav,
rasti u dozrijevanju, rasti u stvaralačkoj slobodi i vjernosti. Još
prije braka, i djevojka i mladić moraju biti svjesni svega toga. Moraju
znati da će se uzajamno vjerno i trajno ljubiti darivajući se jedno
drugome. Istodobno, morate razmišljati i o tome da brak nosi i znak
Kristova križa. To znači da svatko u bračnome savezu mora raditi protiv
svoje sebičnosti, da mora učiti živjeti s drugima i za druge.
Dobro je što ste to počeli učiti već sada, onako kako potiče i Drugi
vatikanski koncil, koji dodaje da bi Vam u tome mogli pomoći i trebali
pomoći i Vaši roditelji: »Božja riječ poziva više puta zaručnike i
supruge da hrane i njeguju čistom ljubavlju zaruke, a nerazdijeljenom i
proćućenom ljubavlju brak... Zadaća je roditelja ili skrbnika da
razboritim savjetima budu vodiči mladima pri osnivanju obitelji, a oni
treba da ih rado slušaju, no ipak se moraju čuvati da ih izravno ili
neizravno ne prisiljavaju bilo na sklapanje ženidbe bilo na izbor
određenoga bračnog druga« (GS 49, 52). Na pomoć mladima pozvane su i
različite udruge i obiteljska udruženja kojima II. vatikanski koncil
poručuje da se trebaju truditi »da mladež i same bračne drugove, napose
one koji su tek stupili u brak pomažu poukom i djelom te ih nastoje
odgojiti za obiteljski, društveni i apostolski život«. Kako nam je Vaše
pismo stiglo s područja Zagrebačke nadbiskupije, upućujemo Vas na Ured
za obiteljski pastoral, pri kojemu postoji i Obiteljsko savjetovalište
(tel. 01/4894 839, 01/4894 828), u kojemu će Vam moći izići u susret u
Vašim pitanjima.
Glas Koncila, broj 20 (1663), 14.5.2006.
Nema komentara:
Objavi komentar