Je li bjelina na vjenčanju - simbol nevinosti?

U današnjem svijetu, kada mladi ulaze u odnose i prije braka, je li opravdano da prilikom vjenčanja mlada ima bijelu boju koja je zapravo - simbol čistoće, to jest njezine nevinosti i nevinosti njezina zaručnika, budućeg muža?

Vaš čitatelj


Nositi bijelu boju na vjenčanju doista se još uvijek povezuje s neporočnim predbračnim životom dvoje zaručnika koji stupaju pred oltar kako bi - pred Bogom i vjerničkom zajednicom - sklopili sakrament kršćanske ženidbe ili braka. Zato je i opravdano Vaše pitanje o smislu bijele boje, ako se ona »životom ne potvrđuje«. No, danas nekima bijela boja očito više nije nužno povezana s predbračnom čistoćom. Oni je više vežu sa samom svečanošću, sa »ceremonijom« vjenčanja, uz koje - po uvriježenom običaju - mladenki »pripada« i bijela boja odjeće. No, tako se mladi danas, i u krugu obitelji i rodbine, pa i u svome širem krugu na određeni način izlažu i svojevrsnoj poruzi jer, bez obzira na sve okolnosti, ljudi ne prihvaćaju dvostrukost života, nego posebno od vjernika traže da budu pošteni, ozbiljni i što je moguće iskreniji, da svoje riječi potvrđuju i svojim djelima i svojim životom. Crkva predbračne odnose smatra grijehom. Teško je u današnjem društvu mladima protumačiti svu pogrešnost takva njihova života i nedosljednoga svjedočenja vjere, kada su sa svih strana »zasuti« porukama koje ih žele uvjeriti da »griješe ako ne griješe«, tj. da predbračna čistoća nije vrijednost. A jest, i to zna svaka djevojka i svaki mladić jer držeći do sebe, drže do svoga dostojanstva. Stoga i kod nas, i u svijetu, ima srećom onih koji se ponose zbog te svoje odluke i o tome javno progovaraju, dajući na znanje da mladi nisu izgubili osjećaj za vrijednosti, već ih žele u svome životu i potvrditi. Nisu prisutni na naslovnicama novina i časopisa, nisu u »prvom planu« televizijskih emisija i u drugim medijima, no svojim životom pokazuju i svjedoče da je vrijednosti, ako ih čovjek usvoji kao svoje, doista moguće i konkretno živjeti u svakodnevnom životu.

Glas Koncila, broj 46 (1690), 12.11.2006.