Nitko nema pravo ograničavati broj djece

Muči me pitanje u vezi s problemom što ga ljudi imaju u Kini, to jest da ne smiju imati više od jednoga djeteta. Prekršitelji zakona plaćaju jako visoke globe, a završe čak i u zatvoru. Bog je, pak, rekao: Plodite se i množite i napučite zemlju. Zar se tako boriti protiv prenapučenosti našeg planeta?

Čitateljica


Jasno je da je ovdje riječ o državnome propisu koji nije u skladu ni s naravnim ni s Božjim zakonom, niti s Božjim planom s čovjekom na zemlji. Štoviše, protivi se izvornom Božjem planu, jer je Bog muškarce i žene stvorio na svoju sliku i priliku i blagoslovio ih tako da svojim uzajamnim darivanjem sebe samih mogu postati i sudionici njegove stvaralačke ljubavi. Bog ih je blagoslovio ne toliko zato da rađaju djecu, nego zato da se međusobno upoznaju, da svijet obogate ljubavlju i - ako to odgovara Božjoj volji - da iz obilja svoje ljubavi dobiju i rode djecu. Bračna ljubav ima svoju vrijednost u samoj sebi. A njezina plodnost jest plodnost u ljubavi i radi ljubavi. Bračna je ljubav, po svojoj osobitoj naravi, otvorena roditeljskom pozivu. Enciklika »Humanae vitae« - a i kasnije enciklike o životu - ističe da je bračna ljubav »plodna ljubav koja se ne iscrpljuje sva među samim supružnicima, nego je određena na to da se nastavi - buđenjem novih života« (br. 9).

Katolička Crkva ističe da moralno nije prihvatljivo odbacivati roditeljski poziv iz sebičnih razloga. Jednako tako, nitko nema pravo - pa ni zakonodavac - ograničavati broj djece. I gotovo svi narodi na svijetu prihvaćaju pozitivan stav prema planiranju obitelji. Supruzima se pritom daje pravo da sami odluče o idealnom broju djece i o svojoj mogućnosti i dužnosti da ih odgoje. Ovdje je riječ o odgovornom roditeljstvu, a ne o ograničavanju slobode izvana, kao što se čini u Kini. Supruzi moraju zajednički razmisliti i odlučiti o tome koliko djece žele imati i u kojim razmacima, uči Drugi vatikanski koncil u dogmatskoj konstituciji »Gaudium et spes«: »Neka pažljivo uzmu u obzir svoje osobno dobro i dobro djece - već rođene ili koja će se roditi; neka ocijene životne prilike svog vremena i svoje situacije - u materijalnom i duhovnom pogledu; i, konačno, neka vode računa o dobru svoje obiteljske zajednice, svoje zemaljske zajednice i same Crkve. Sud o tome valja da stvore sami roditelji, pred Bogom. Oni moraju biti svjesni da pritom ne smiju postupati samovoljno« (br. 50).

Kineski je zakon, dakle, u suprotnosti s katoličkim naukom. No, Crkva nije u mogućnosti bilo kome, ni pojedincima ni državama, nametnuti svoja uvjerenja, već nastoji ponuditi svoje vrijednosti. Nažalost, ne prihvaćaju ih svi, a osobito ne oni koji su spremni, zbog svojih interesa, čak i kršiti ljudska prava.
Glas Koncila, broj 16 (1713), 22.4.2007.