Je li pušenje grijeh ili nije? Uzmite u obzir da sve više mladih svećenika počinje pušiti (iz dosade, užitka ili zbog samoranjavanja). Naše tijelo hram je Duha Svetoga, posebno tijelo svećenika, zar ne? A vi šutite, šutite...
Vaša redovna čitateljica
Pa, ne šutimo baš. Naprotiv, pokušavamo odgovoriti na što je više pisama naših čitatelja moguće, pa je tako i Vaše došlo »na red«.
Različiti su oblici ovisnosti danas, a među njih spada i ovisnost o pušenju, zapravo nikotinu. Kako je poznato, nikotin šteti ljudskome zdravlju, a osim toga pušenje donosi i materijalne troškove pojedincima i obiteljima, a i cijelim društvima. Sve to, kada se raspravlja o pušenju, ne smije se nikako zanemariti. Dobro je znati i to da je časopis »New Scientist« u prosincu 2004. objavio istraživanje prof. Lawrenca Whalleya i njegove ekipe s Odsjeka za mentalno zdravlje Sveučilišta u Aberdeenu koji tvrde da pušenje ne samo da šteti zdravlju, nego je loše i za mozak.
Ta škotska studija, po pisanju i hrvatskih medija, pratila je kognitivne sposobnosti 465 ljudi kroz 60 godina, a istraživanje je pokazalo da pušenje ipak pridonosi smanjenju kognitivnih funkcija jer ono vitalne organe - kao što su i pluća i mozak - izlaže oksidacijskom stresu. O opasnostima koje vrebaju iz primamljive cigarete medicina često upozorava, ističući da se ljudski organizam vrlo brzo navikava na duhan iako je duhan jedan od najintenzivnijih otrova. Osim nikotina, duhan sadrži oko 600 drugih otrovnih materija. Pušenje štetno utječe na mnoge organe, ali pušači, čak i kad su svjesni toga, ne odustaju lako od tog zadovoljstva koje liči na pravi ritual za »umirivanje nervoze«.
Prema podacima iz 2000. godine, u Hrvatskoj godišnje od posljedica pušenja ranije umire između 11.000 i 12.000 osoba. Mogućnost oboljenja od raka u izravnoj je vezi s brojem popušenih cigareta. Duhanski dim jednako je štetan i za nepušače koji borave u istim prostorijama s pušačima. Troškovi liječenja pušača mnogo su veći od financijske dobiti koju država ostvaruje prodajom duhana i njegovih prerađevina. U razvijenim zemljama odvikavanju od pušenja pridonosi društveno ozračje koje na pušenje gleda kao na nešto sramotno. U našoj sredini pušenje je nažalost prihvaćeno kao - norma ponašanja. A pušenje je zapravo - kao rizično ponašanje - u sukobu s vrijednostima ljudskoga života i zdravlja. Može imati teške posljedice na duševnoj i vjerskoj razini osobe. Ugrožavanje drugih ljudi pušenjem nosi u sebi moralnu odgovornost svakog pušača.
No, nije dovoljno samo upozoravati na valjane objektivne norme, po kojima slobodno ustvrdimo da je težak ćudoredni nered trovanje svoga tijela i duha nerazumnim i neumjerenim uživanjem nikotina. Takva norma mogla bi, s jedne strane, dovesti do nepravednog moralizma naspram pojedinaca, a s druge bi mogla pridonijeti bijegu od šire socijalne odgovornosti, ako bismo se time htjeli zadovoljiti. Naime, smatramo da se upućivanje na samoodgovornost svih pušača, ipak pravilno nadopunjava zahtjevom za odgovarajućim odgojem za sučovječnost i samosvladavanje. Zato bi se svi prvo trebali brinuti oko prevencije, kako bi mladi ljudi - koji upravo u toj dobi »uče pušiti« - u odrastanju znali ispravno koristiti svoju slobodu. Mnoge osobe koje utječu na mlade javno često puše i besplatno reklamiraju pušenje, te se ne smiju zanemariti niti ti čimbenici koji pogoduju nastanku pušenja kao što su imitiranje i identifikacija s odraslima, niske cijene cigareta i njihova dostupnost, pritisak grupe, izloženost marketingu i slična.
Pušenje, kao i ostale čovjekove zle sklonosti, nastale su od istočnog grijeha. O pušenju se govori pod grijehom neumjerenosti i moglo bi se reći da neumjerenost u pušenju slabi čovjekovu volju i razvija egoizam. Iako se nikom ne može zabraniti pušenje, treba govoriti o toj štetnoj navici koja, kada šteti zdravlju, prelazi u grijeh. Zapravo bi krepost umjerenosti trebala čovjeka raspoložiti da izbjegne svakovrsno pretjerivanje: zloporabu jela, alkohola, duhana i lijekova.
Glas Koncila 3 (1595) | 16.1.2005.
